Bosanske bajke ili kako zaposliti Bosance…u Zapadnoj Evropi

Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

U Bosni i Hercegovini problem svih problema je „NEZAPOSLENOST“, i to prije svega mladih obrazovanih ljudi. Armija nezaposlenih je na berzi rada s malim ili gotovo nikakvim šansama za posao.

U oktobru 2017. godine taj broj se kretao oko 570.000 sa tendencijom rasta. Nažalost, pojedini političari i stranke radi skupljanja jeftinih političkih poena u ovo predizborno vrijeme izlaze u javnost, pričaju bajke i iznose nekakve statističke pokazatelje kako su zaposlili i kako će u narednom periodu zaposliti na stotine hiljada radnika, što nije tačno. To potvrđuje trenutno socijalno-ekonomsko stanje u državi.

„Jesu“, istina, zaposlili i zapošljavaju svaki dan, ali u treće zemlje (Zapadnu Evropu). Zbog masovnog iseljavanja i zapošljavanja u trećim zemljama u Bosni i Hrcegovini se već danas osjeća nedostatak radne snage na tržištu rada, tako da pojedine kompanije i poslodavci već imaju taj problem i ako se ovaj negativan trend nastavi Bosna i Hercegovina će ubrzo postati zemlja staraca.

Radeći jedan naučni rad na temu „Obrazovanje u funkciji tržišta rada“ koristio sam podatke kantonalnih zavoda za zapošljavanje za 2017. godinu iz čega se vidi da se u FBiH svakog mjeseca sa kantonalnih zavoda za zapošljavanje „skine“ to jeste odjavi, oko 9.500 do 13.500 nezaposlenih. Kada to pomnožimo sa 12 mjeseci, dođemo do iznosa od 1.00 do 150.000 zaposlenih (EU) o kojima pričaju političari. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Broj nezaposlenih u BiH naročito se uvećao u 2009. godini dolaskom ekonomske krize.

Najveći broj nezaposlenih lica, prema evidencije zavoda za zapošljavanje, je došao iz privatnog sektora kroz prestanak radnog odnosa na određeno vrijeme, sporazumnog prekida radnog odnosa, odnosno kao tehnološki višak.

Nezaposlenost mladih direktno je povezana s ukupnom stopom nezaposlenosti kao posljedicom ekonomskih aktivnosti u državi. Smanjenje nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini predstavlja veliki izazov za vlasti kako s ekonomskog tako i socijalnog aspekta.
U ekonomskoj krizi banke su pooštrile kriterije za kreditiranje, što je najviše pogodilo privatni sektor, koji je bio prinuđen da smanjuje broj zaposlenih.

Otvaranje radnih mjesta i dalje ide sporo, a nezaposlenost je vrlo visoka. Razlog tome leži u činjenici da je postojeće radno zakonodavstvo prilagođeno zahtjevima tržišne ekonomije, ali je u praksi prisutna diskriminacija i minimalne plate.
Nezaposlenost je najveći problem koji pogađa mladu generaciju, kako u urbanim, tako i u ruralnim dijelovima BiH, a u kombinaciji sa stambenim problemima, stalnom ekonomskom krizom, mladi ljudi zapadaju u stanje očaja, depresije i planiraju iseljenje kao jedinu mogućnost da osiguraju dostojnu budućnost.

Glavno pitanje za BiH kad je u pitanju zaposlenosti je:

1. Kako obezbijediti povoljan poslovni ambijent za biznis?

2. Kako potaknuti i privući investicije?

3. Kako rasteretiti i pokrenuti privredu?

4. Kako povećati proizvodnju i izvoz?

5. Kako smanjiti uvoz i trgovinski deficit?

6. Kako povećati produktivnost?

7. Kako smanjiti potrošnju?

8. Kako suzbiti, mito i korupciju koji su smetnja dolasku investirora?

9. Kako potaknuti i povećati zapošljavanje da se stanovništvo zapošljava i živi od svoga rada.

Da bi poboljšala trenutno stanje u privredi, BiH već duže vrijeme teži ka rješavanju ovih nagomilanih problema. U zemlji sa velikim brojem nezaposlenosti, kao što je Bosna i Hercegovina, kao i velikim socijalnim problemima, eliminisanje sivog tržišta rada i korupcije spada u prioritete. To je jedan od puteva da se ukupno socijalno-ekonomsko stanje popravi.

Naravno, da bi se povećala stvarna tražnja za radom i riješio problem nezaposlenosti potrebno je poboljšati ambijent privređivanja kako bi on bio stimulativan za investitore.

Do tada…

(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik Parlamenta BiH)

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn