Fuad Strik: Slaba ulaganja u razvoj lidera skupo ćemo platiti

Biti uspješan menadžer u zemlji koja hronično pati od nedostatka menadžerskih vještina u javnom i privatnom sektoru izuzetan je uspjeh. S Fuadom Strikom, poznatim menadžerom i osobom koja svoje dugogodišnje iskustvo prenosi drugima, razgovarali smo o njegovoj karijeri, razmišljanjima o ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini, ali i projektima koje je za potrebe velikih kompanija radio od planina Urala do ulica Beča.

Nakon uspješne karijere i rada u svjetski poznatim kompanijama, Fuad Strik je osoba koja ima mnogo toga reći mlađim naraštajima budućih poslovnih lidera. S njim smo, osim o njegovoj karijeri, razgovarali i o ključnim faktorima pri pokretanju novog biznisa, odnosu prema radu stanovnika Bosne i Hercegovine, ali i o važnim reformama koje država treba primijeniti da bi podstakla privredni rast.

NV: Tokom ratnih 1990-ih bili ste u Austriji i radili na projektima namijenjenim ruskom tržištu. Kako se desio Vaš povratak u BiH?

Stjecajem okolnosti dobio sam priliku da apliciram u kompaniji “Coca-Cola”, jer sam na aerodromu u Moskvi sreo neke ljude iz te firme kojima sam pomogao. Oni su me zauzvrat pozvali na večeru, a nakon toga je došao sudbonosni prijedlog da pošaljem aplikaciju za “Coca-Colinu” buduću operaciju u Bosni i Hercegovini. Bio sam uvjeren da nemam nikakvih šansi u toj svjetskoj kompaniji. No, prijavio sam se i dobio taj posao misleći da ću napokon raditi nešto lahko, ali tih devet godina naradio sam se kao nikad u životu.

To je bio ozbiljan i težak posao, ali i obilježen velikim uspjesima i zadovoljstvom jer sam radio na nečem važnom za zemlju. Ponosan sam što sam ga napustio u trenutku kad je firma bila uspješna i već je bilo postalo teško raditi, jer takvi poslovi se ne rade dugo, tako da sam ja bio gotovo iscijeđen od toga. Zdravlje mi je bilo ugroženo pa sam donio odluku da napustim “Coca-Colu”, a drugi motiv mi je bio to što je došlo vrijeme da sebi budem šef. Tad mi je bilo 52 godine i bilo je krajnje vrijeme da to počnem, jer da sam ostao duže u “Coca-Coli” bilo bi kasno za privatni biznis. Sad je već devet godina konsalting-biznisa u Bosni i Hercegovini.

NV: S obzirom na to da ste radili u “Energoinvestu”, kakvo je Vaše mišljenje o trenutnom stanju u ovoj kompaniji?

Imao sam priliku usporediti “Energoinvest” iz mog vremena i veliku svjetsku kompaniju kakva je “Coca-Cola”. Vjerujte da ničim prijeratni “Energoinvest” nije zaostajao iza “Coca-Cole”, ni organizacijski, ni na nivou planiranja, u radu ili odnosima prema zaposlenicima. Prema svim parametrima, ta firma je bila na svjetskom nivou i nivo kadrova koji su radili u toj kompaniji je bio fascinantan. Tad nisam bio svjestan toga kao sad kad sam prošao cijelu karijeru, jer je u toj firmi bila koncentracija pameti, mladosti i vrhunskog obrazovanja.

Nije fer porediti ono što je “Energovinest” danas i ono što je bio. Zašto? Zato što je to danas kompanija koja prodaje samo znanje, iskustvo i reference, a nekad je bila kompanija koja je imala potpuno integriran sistem proizvodnje. Danas tih proizvodnih fabrika nema jer su devastirane. Stoga, ako ga i danas posmatrate, to je i dalje nevjerovatno veliko ime i potencijal koji se sam bori za opstanak bez neke važne podrške koju bi trebao imati putem ekonomske diplomatije i ostalih vidova pomoći.

NV: Čime se sad bavite?

Trenutno moja firma ima dvije struje i pravce djelovanja pomoću kojih pokušavam premostiti objektivno malo konsalting-tržište u BiH. Naše tržište je u svemu malo, a u konsaltingu pogotovo. To sam osjetio prije nekoliko godina, pa sam na vrijeme dodao još jednu oblast poslovanja – oblast energetske efikasnosti.

Dominantan broj ugovora koje imam uglavnom su s međunarodnim donatorima, jer domaće firme većinom koriste velike konsultantske firme koje za njih rade velike projekte. Ja sam ovdje radio uglavnom za firme u stranom vlasništvu, kakva je “Heidelberg Cement” iz oblasti change managementa i upravljanja promjenama s ciljem smanjenja troškova i boljeg poslovanja. Radio sam i za “Volkswagen Sarajevo” fabriku autodijelova, koja je u procesu restruktuiranja u jednom periodu imala problem s performansom menadžmenta, a poslije i s opredjeljenjem za pravac u kojem se želi razvijati. Ova firma je morala biti konkurentna svim ostalim fabrikama autodijelova iz Kine, Portugala, Brazila i tako dalje, te moram reći da je menadžment radio odlične stvari u ostvarivanju svoje uloge proizvođača dijelova.

U posljednje vrijeme često radim poslove treninga i organizacije workshopa, što je interesantno, a opet je to za neke veće međunarodne firme. Radio sam posao za “Bayer” i njihov odjel za Jugoistočnu Evropu.

NV: Bosna i Hercegovina ima značajan broj preduzeća koja su počela kao porodična, došla su do određenog nivoa, ali im za daljnji razvoj treba stručna pomoć. Ima li u BiH menadžera koji “znaju znanje” i koji mogu razviti postojeće firme?

Smatram da u BiH nedostaje menadžera. Zašto? Zato što se ne posvećuje dovoljno pažnje edukaciji budućih menadžera. Većinu naše ekonomije nose mala i srednja preduzeća koja su nastala nakon rata, na trudu i mišićima entuzijastičnih pojedinaca koji su se izborili sa svim problemima i na kraju uspjeli. Dođe vrijeme kad se ti ljudi umore od posla, a čije mogućnosti je biznis prerastao. Koliko znam iz svog iskustva, oni nisu dovoljno ulagali u razvoj sljedeće generacije lidera, odnosno menadžera koji bi mogli preuzeti posao koji je do tada vodio jedan čovjek, koji je u isto vrijeme bio i vlasnik, šef prodaje, finansijski direktor i sl. Nama nedostaje edukacije budućih menadžera i ulaganja u nove generacije mladih lidera. To je apsolutno izostalo.

Ja sam kao uspješan menadžer u “Coca-Coli” proveo toliko dana na kursevima da to više ne mogu nabrojati. Iako je biznis bio uspješan, ja sam bez pogovora morao ići na sve kurseve i seminare. Proveo sam gotovo cio MBA-studij u Luisiani na fakultetu koji je vrhunska poslovna škola, zato što oko toga u “Coca-Coli” nije bilo pregovora; morali smo se obrazovati svi, od vrha ka dnu. “Coca-Cola” je trošila godišnje 200-300 hiljada eura na edukaciju ljudi. Zato danas imate ljudi iz tog vremena svuda na visokim pozicijama u svijetu.

Izvor: novovrijeme.ba

Share on Facebook0Tweet about this on Twitter0Share on Google+0Share on LinkedIn0

Trenutno nema komentara.

Komentirajte sadržaj?