Neće, pa neće


Piše: Enisa Selmanović-Salkić

Ima uvijek onaj jedan što uvijek širi pozitivnu energiju, radi za dvoje (čak i troje), malo jede, još manje spava, ali sretan. I gledaju ga ljudi, onako ispod oka, s’ čuđenjem i pomalo tužno. Otme se poneki komentar tipa „šta će, jadan“ ili „šteta, mlad čovjek“.

Naravno, ima tu i pozitivnih reakcija. Rijetko i stidljivo, ali ima. Ali takvi već imaju svoje firme, pa gledaju kako bi ga privukli sebi. Kako god, situacija i pojedinac na nivou izdvojenog incidenta. Zamalo.

Ima i onaj drugi kojem je sve teško i mrsko i „ne može on više“. Ulaže se u njega vrijeme, trud i dobri živci, ali on ništa. Neće, pa neće.

Infiltrirao se, da mu je da negdje vegetira i sanja snove o penziji u debeloj hladovini. I ne pokušavajte da me razuvjerite da takvih kod vas nema. Ima, itekako ima.

Sada kada smo se suočili sa bolnim saznanjem da svi imamo barem po jednog vegetirajućeg, šta činiti sa njim?

Recite mu.

Ovo sigurno niste očekivali. Lakše je trpiti ga, tolerisati, ignorisati? Pa, jeste. Stavite ga pod tepih, neće ga niko primjetiti. Možda ga neko i nagazi, ali on vjerovatno neće primjetiti.

Recite mu. Ne usput u hodniku ili kod aparata za kafu. Ni u prolazu. Ni na pauzi.

Recite mu. Ne uopšteno i generalizirajuće. Nemojte ga tješiti, objasnite mu argumentovano.

Stvarno mu morate reći. Zbog njega, zbog sebe, zbog ostatka tima. Zbog toga što on jedan narušava harmoniju i sveopštu idilu. Zbog toga što taj jedan izaziva frustraciju kod drugih.

Zbog tog jednog koji može otjerati one što se trude. I što rade, idu kroz zidove, vodu i vatru. Iako zaokupljeni poslom i novim pobjedama, vide i oni da se on ne trudi pretjerano i da mu nije loše. Uopšte mu nije loše. Čak šta više. Onako, kad ga malo bolje pogledaju, njemu je čak dobro. Ima lijepu, zdravu boju i blaženi izraz lica.

A, šta on misli o svemu tome? Pa, on je vrlo nesretan. Jer znate, penzija je daleko.

On još toliko dugo mora raditi. Potrošiti vremena smišljajući načine kako da se skloni s puta svakom poslu koji bi mogao naići na njega. I nije njemu tako lijepo kao što izgleda, kao što zlobnici misle. Treba svaki dan biti na oprezu, izbjegavati potencijalne opasnosti i ne protezati se više nego što može. Primjetiće neko, pa će morati nešto i da uradi. Nije to lako, pričajte vi šta hoćete.

Odbacimo pola od ove moje priče, previše strašne da bi povjerovali u nju, previše realne da ne bi. Kako god, ima onaj jedan član tima koji nije previše vrijedan. Mislim jeste, ali on ne želi da se to vidi.

Posmatrajte ovo kako želite, prilagodite svom mikro kosmosu, ali situacija je ozbilja i zahtjeva sistemsko i struktuirano rješavanje.

Recite mu. Kratko, jasno, taksativno, argumentovano.

Recite mu kratko i jasno – ne širite priču na teme koje nisu relevantne. Ne idite u dubiozu i ne dozvolite mu da vas u nju uvuče. Ne počinjite sa maestralnim uvodnim referatom. Dok ga izrecitujete, zaboravićete zašto tu sjedite.

Kratko mu objasnite zašto ste ga pozvali na sastanak. Zna on da je razotkriven, zato će i pokušati da vrda. Ne može, nema vrdanja.

Budite jasni. Nemojte pakovati, uljepšavati ili ga pokušati nasmijati. Nije smiješno. Potpuno jasnim, kratkim i prosto proširenim rečenicama mu objasnite u čemu je problem. Nedvosmisleno i iskreno. Nemojte reći „nije baš dobro“. Recite „nije dobro.“ Kraj priče.

Recite mu taksativno i argumentovano – ne recitujte strofu po strofu, nije poetska večer. Ovdje se radi ozbiljan posao.

Na sastanak ste došli spremni. Naoružani do zuba, argumentima. Taksativno mu navodite situaciju po situaciju i svaku ponaosob obrazložite argumentima i primjerima. Ne primjerima iz knjiga i svijeta, nego primjerima situacija u kojima nešto nije uradio ili nije napravio kako treba. Ima ih poprilično puno, neće vam biti problem da se prisjetite. Ne prisjećajte se na licu mjesta, nego kada se pripremate za sastanak, pa sve lijepo zapišite.

Kada završite sa izlaganjem, pitajte ga zašto je to tako. Pitajte za razlog.

Možda je stvarno lijen, a možda ima nešto što ga mori. Možda nije bio takav uvijek, možda se stvarno nešto dešava.

Ne dozvolite da ovaj znak interesa, razumijevanja i podrške, okrene protiv vas. Razloga ili ima ili nema. Ako ga ima, lako će ga artikulisati i pojasniti. Ako ga nema, pokušaće vam baciti prašinu u oči sa nekom uopštenom pričom o lošem stanju u državi, globalnom zatopljenju i sličnim temama koje nemaju veze sa stvarnim problemom.

Sada kada ste mu rekli, sve lijepo i argumentovano, pa mu dali čašu vode i kocku šećera da dođe sebi, napravite sljedeći korak.

Jednako jasno i taksativno navedite šta mora uraditi da bi njegov rad bio na očekivanom i zadovoljavajućem nivou.

Aktivnost po aktivnost, zadatak po zadatak. Sve lijepo objasnite. Svaki put kada prelazite na sljedeću aktivnost, pitajte ga da li mu je jasna prethodna. Koliko god bude pokušavao da vas nadmudri i tvrdi da mu nije jasno, ne bi li vas umorio ili zbunio – ne dajte se omesti. Pobjedite ga u njegovoj igri, ne posustajte i ne odustajte. On će se umoriti i on će odustati od madmudrivanja.

Za svaku aktivnost obavezno odredite rok do kojeg mora biti izvršena. Objasnite mu da ćete ga pratiti na sedmičnom nivou. Ne ići za njim i gledati da li i šta radi, nego ćete jednom sedmično imati kratke sastanke na kojima će vas izvještavati o urađenom i generalno napretku. Tako ćete imati vremena da poduzmete korektivne mjere, ohrabrite ga i motivišete ili još koji put pokažete da mislite ozbiljno.

I na kraju, zaprijetite. Ne lomljenjem kostiju ili nečim još gorim, nego sankcijom. Trajnim smanjenjem plate. Spuštanjem na niži nivo u hijerarhiji. Raspoređivanjem na manje složeno radno mjesto. Otkazom. Ili će se popraviti ili neće. Ili će to biti trajno ili neće nikako. Nema sive zone, samo ove dvije krajnosti.

Ako se popravi, super. Vjerovatno je postojao razlog, otkrili ste ga, pomogli ste mu, spasili ste ga. Vi ste heroj dana.

Ako se ne popravi, isto super. Nije postojao razlog, dali ste mu priliku, pomoć i podršku. Zahvalite mu se na saradnji i rastanite se. Spasili ste druge. Opet ste heroj dana.

Nepisano je pravilo i primarni čovjekov instinkt da sve pokuša popraviti, a tek onda da digne ruke. I trebate pokušati. Uvijek i bez izuzetka. To je profesionalno, moralno i ljudski. Ako popravka da rezultate – odlično. Ako nema rezultata – opet odlično.

Uradili ste sve što ste mogli, ali više se ne može dalje. I ne treba. I ne bi ni smjelo.

Jeste li mu već rekli?

Autorica je voditeljica pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.

(Izvor: Menager.ba)