Nihad Softić: Kako sam preživio bankrot od 15 miliona

Knjiga koju život piše sastavljena je od slatkih i gorkih stranica. Ovu činjenicu kroz svoj profesionalni put osjetio je Nihad Softić. Godine 2009. je bio vlasnik kompanije „IT Computers“, imao 500 zaposlenih i poslovao na 60 prodajnih mjesta širom BiH. Sticajem okolnosti, jedan od najuspješnijih bh. poduzetnika doživljava bankrot težak 15 miliona. Preko noći je izgubio ogromno bogatstvo i praktično ostao bez ičega, prenosi “Azra”.

Međutim, teški dani, a s njima i depresija, nisu dugo „stanovali“ u njegovom životu. Nihad se uhvatio u koštac s novonastalom situacijom i tražio izlaz. Pronašao ga je. Pet godina kasnije, osnovao je „School and School“ multidisciplinarnu školu, koja u svojim redovima okuplja djecu od šest do 18 godina.

Kroz posebno osmišljene programe putem finih, primijenjenih i tehničkih znanosti polaznici otkrivaju svoju nadarenost i strast prema određenoj disciplini koja će im u budućnosti olakšati odabir akademske i profesionalne karijere.

Ova jedinstvena institucija posvećena je pronalaženju najboljeg u svakom djetetu, i mjesto je u kojem se vjeruje u obrazovanje i dizajniranje ljepšeg sutra. Ideja je prepoznata u cijeloj Regiji, te će tako ova škola od septembra biti otvorena u Nišu, a potom slijede Beograd, Zagreb, Ljubljana, Skoplje i Podgorica, te manji gradovi. Tako će djeca i tinejdžeri iz Regije otkrivati svoje talente u jednoj od 12 nastavnih disciplina. Nihadova priča nije samo teška već je i ohrabrujuća i inspirativna za sve one koji traže način kako nakon poraza pronaći novi početak, i pisati nove pobjede.


Imati toliko poslovno carstvo, a potom ostati bez ičega, lomi i najjače. Kako Vam se desio bankrot i kako ste uopće pronašli snagu da krenete dalje?

– Postoje dvije vrste ljudi: bića nastojanja i bića navike. Prve odlikuje potreba za promjenama i životnim iskrama, druge potreba za stalnošću i komforom. Ja sam među prvima koji uvijek idu dalje.Tada, bio sam mlad i uspješan poduzetnik. Bio sam naivan, također. Letio sam kao ptica koja nije poznavala granice, niti u daljinama, niti u visinama. Bio sam nesvjestan svoje slobode i svoje ostvarenosti. Tražio sam još više. „Više“ je značilo istraživanje i ispitivanje granica vlastitih mogućnosti. Novac mi već odavno nije ništa značio. Imao sam ga dovoljno, možda i previše. Bio sam isuviše siguran u sebe i svoju moć stvaranja.

Iz neuspjeha sam pravio uspjeh, iz poslovnih zamki izlazio neozlijeđen. Uživao sam biti prislonjen uz zid, satjeran u kut, kao i u rješavanju problema. Nikada nisam vidio problem, nego rješenje. Posao me je ispunjavao. Svi ovi kutovi, zamke, problemi, činili su me jačim i svjesnijim svojih sposobnosti, sebe, ali i drugih. Dvanaest sati sam radio, preostalo vrijeme sam razmišljao kako dalje. I u snu sam živio svoj posao. Brinuo sasvim malo. Vjerovao sam u sebe i svoju ideju.

To mi je bilo sasvim dostatno. Posao i ja. Srasli jedno uz drugo, postali jedno. To su znali oni koji su bili bliski meni. Oni su najviše gubili. Zanemario sam življenje života. Nisam imao vremena živjeti, morao sam stizati ciljeve. Te iste ciljeve niko mi nije drugi postavljao nego sam sebi. Bili su sve viši. Takmičio sam se sam sa sobom, jer drugih nije bilo.

Drugi su već odavno odustali.

– Da. Zanemario sam porodicu. Posao mi je značio sve. Griješio sam. Mislio sam da posao predstavlja sveukupnost življenja. Napravio sam mnogo grešaka u životu, a jedna od najvećih je potcjenjivanje života i njegove nepredvidljivosti, zanemarivanje sredine u kojoj sam živio i precjenjivanje vlastitih mogućnosti. Bilo je i više nego dovoljno za obrat u životu. Obrat se u životu može desiti, ali ne tako brzo i naglo. Pogotovo ne meni, mislio sam. Prvi put život se umiješao u moje življenje. S poslom sam lako izlazio nakraj. Ali, sa životom je sasvim druga stvar i za mene sasvim novo iskustvo. Shvatio sam da o životu ne znam ništa. A mislio sam da znam sve. Na kraju, život me je namučio, ali i naučio da samo veliki porazi kriju najveće pobjede, rizici dobitke, životne drame zrenje, iskustvo mudrost. Također, naučio sam da svi na svom proputovanju ka samoostvarenju često zaboravimo da je sreća satkana od iskušenja, poniženja, ismijavanja i gubitaka. Međutim, na kraju uspije samo onaj koji zna ostaviti sve to iza sebe, osim sna kojem stremi.

Kompletan intervju možete pročitati ovdje.

Foto: Mario Klein