Njemačko zlato napokon na njemačkom tlu

Zlato je sve što sja na novoj izložbi u njemačkoj centralnoj banci, otvorenoj kako bi se napokon podigao veo tajni s velikih nacionalnih rezervi dragocjenog metala i uvjerilo skeptike da ono uopće postoji.

Najjača evropska ekonomija ima druge najveće svjetske rezerve zlata, nakon Sjedinjenih Američkih Država, ali desecima godina gotovo ništa od oko 3.400 tona žutog metala, danas vrijednog zapanjujućih 117 milijardi eura, nije se moglo pronaći na njemačkom tlu, prenosi Hina.

Kako bi zlato osigurali od moguće sovjetske invazije tokom hladnog rata, a i zbog drugih historijskih razloga, Nijemci su svoje zlatne poluge čuvali u trezorima centralnih banaka u New Yorku, Londonu i Parizu.

Tajne pošiljke

Suočena s velikim javnim pritiskom, Bundesbanka je odlučila polovinu svojih zlatnih rezervi pohraniti u domovini, što se radilo zadnjih pet godina nizom tajnih pošiljki iz Amerike, Britanije i Francuske.

Sada se čuvaju u neprobojnom dijelu podruma sjedišta Bundesbanke u Frankfurtu.

Banka je, međutim, historijsko najvrednije primjerke odlučila izložiti u svom Muzeju novca.

Izložba “Zlato – Blago Bundesbanke” otvorena je do septembra.

Jedan od centralnih izložaka je i zlatna poluga izlivena 1917. u Londonu, jedna od najstarijih zlatnih poluga njemačkih zlatnih rezervi.

Tu su i zlatne kovanice iz perioda rimskog cara Konstantina. A posebno mjesto dobile su kovanice načinjene od zlata izvađenog iz Rajne i Dunava.

“Mislim da nema teme koja više pobuđuje pozornost građana od zlata“, rekao je član uprave Bundesbanke Carl-Ludwig Thiele.

“Radimo ovo kako bi građanima pokazali da su zlatne poluge ovdje, da pokažemo transparentnost”, dodaje Thiele.

Godinama se oko njemačkih zlatnih rezervi raspredali mitovi.

Historijski korijeni ove neobične činjenice leže u šezdesetima kada je Njemačka, zahvaljujući “njemačkom privrednom čudu” počela naglo gomilati zlatne rezerve, bez kojih je posve ostala tokom Drugog svjetskog rata.

Tada je zaključeno da zbog hladnog rata i opasnosti od sovjetske invazije poluge budu premještene “zapadno od Rajne”.

Tokom finansijske krize prije desetak godina krenule su prve javne kritike na činjenicu da Njemačka, uprkos promijenjenim geopolitičkim okolnostima zbog kojih su rezerve preseljene u inostranstvo, svoje zlato ne vraća kući.

‘Sidro stabilnosti’

Najglasnija u tome bila je desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD), koja tada još nije bila protuuseljenička stranka nego stranka kritičarka eura.

AfD tada dospijeva na naslovnice dobro osmišljenjom kampanjom “Vratite njemačko zlato kući”.

Neki su čak prethodno počeli dovoditi u pitanja postojanje njemačkih zlatnih rezervi.

Sada se 1,710 tona nalazi u Frankfurtu, oko 1.200 ih je za svaki slučaj ostalo u New Yorku i oko 430 u Londonu.

Iz Pariza su u potpunosti povučene sve rezerve s obzirom na to da je Francuska također u eurozoni pa u slučaju krize zajedničke valute zalihe zlata ne bi bile od neke pomoći.

Iako zlato više nije sudbonosno važno za finansijske sisteme kao nekad, ono ostaje “sidro stabilnosti”, sigurna luka u teškim vremenima, objašnjava Bundesbanka.

Za Nijemce, koji u nacionalnoj podsvjesti još imaju strahove od hiperinflacije Weimarske Republike, opipljivost zlata ima trajnu privlačnost.

“Bilo je impresivno vidjeti zlato izbliza”, kaže posjetitelj izložbe Bernhard Loederbusch.

“Ono utjelovljuje sve: novac, moć, pohlepu. Zbog njega su ljudi ubijali jedini druge. Zlato je fascinantno”, rekao je.