Obrazovanje i znanje kao preduvjet ubrzanog ekonomskog razvoja

Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

Ubrzanog i održivog ekonomskog razvoja nema bez kvalitetnog obrazovanja i znanja. U današnje vrijeme, savremene ekonomije svoj ekonomski rast i razvoj temelje na znanju i proizvodnji znanja, odnosno konstantnom ulaganju u ljudski kapital.
Obrazovanje i znanje oduvijek su bili jedan od osnovnih instrumenata razvoja društvenih zajednica i uspješnih nacionalnih ekonomija. U savremenim uslovima, posebno globalizacijskim, inovacije i novostvoreno znanje kao rezultat istraživanja postaje ne samo temelj razvoja već i ključni faktor društva.

U današnjem okruženju globalnoga tržišnog privređivanja moguć je napredak samo one ekonomije koja vrjednuje znanje i inovacije te ulaže odgovarajuća sredstva u inovativnost, istraživanje i razvoj.

Globalizacijski trendovi povezuju svijet informacijski, privredni, tehnološki, saobraćajno i medijski u cjeline, u kojima se primjenjuju jednaka mjerila i vrijednosni sistemi. Razlike u znanju i njegovoj tehnološkoj primjeni postaju glavni faktori koji dijele razvijene zemlje od nerazvijenih, bogate od siromašnih, visoki životni standard od niskog.
Za neku državu kažemo da ima održivi ekonomski rast i razvoj ako u periodu od najmanje tri (3) godine ima rast BDP od najmanje 5 posto i više.

Najbolji primjer ubrzanog i održivog ekonomskog razvoja je Turska. S investiranjem u obrazovanje i znanje Turska je drastično povećala broj škola, fakulteta, univerziteta i studenata, a to je imalo jako pozitivne efekte na ekonomski rast i razvoj države.
Uporedo sa ulaganjem u obrazovanje, krenuo je ekonomski rast, razvoj i prosperitet Turske. To je država koja je u posljednjih godina najviše investirala u obrazovanje i u tom periodu Turska je doživjela ekonomsku ekspanziju, otplatila je sav dug MMF-u i razvija se na svim poljima. Turska je jedna od zemalja u svijetu koja ima najveći ekonomski rast na godišnjem nivo, te je s toga Turska nabolji primjer potvrde hipoteze da je ulaganje u obrazovanje i znanje najisplativija investicija, koja u budućnosti donosi ekonomski rast, prosperitet i blagostanje na svim razinama.

Na globalnom tržištu ima dovoljno resursa, sredstava i savremene tehnologije, ali je sve manje kadrova koji su obučeni i pripremljeni za rad i poslovanje na otvorenom tržištu. Zato neki ovo stoljeće nazivaju „stoljećem znanja“ u kojem će “globalni pasoš“ dobijati samo kvalitetni i inovativni kadrovi.

I pored ovakve činjenice u Bosni i Hercegovini malo je učinjeno na reformi nastavnog programa, tako da se nastava većinom izvodi kao što je to bilo na početku prošlog stoljeća.

Postojeće obrazovanje zasniva se više na informacijama, a manje na istraživanjima i činjenicama, umjesto timskog rada stimulira se pojedinačni rad, umjesto multimedijalnih lekcija primjenjuju se zastarjeli udžbenici itd. Moderno vrijeme i savremeni trendovi generiraju nova zanimanja, koja traže potpuno novi način obuke. Obrazovni sistem nije prilagođen novim strukturama u društvu, kretanjima u svijetu i načinima na koji se danas stiču znanja.

Bosna i Hercegovina ima šanse za ubrzani i održivi ekonomski razvoj ako u budućnosti bude puno više ulagala u obrazovanje i nauku, te obrazovne programe uskladila sa potrebama tržišta rada.

Ključni problem je nezaposlenost i neadekvatan sistem obrazovanja, odnosno njegova neusklađenost s tržištem rada.

Vlada i njena tjela bi se trebali fokusirati na obuke prema potrebnim znanjima i vještinama, kao i na donošenju adekvatne strategije i politike obrazovanja na svim nivoima.

Pažnja bi se trebala posvetiti reviziji školskih planova i programa, kako bi se stečene vještine i znanja prilagodili zahtjevima tržišta. Jedinstvo, saradnja i povezivanje obrazovnih institucija s poslodavcima je nužno i potrebno u cilju pokretanja privrede, zapošljavanja, ubrzanog ekonomskog razvoja i progresa.

Svijest mladih ljudi se treba mijenjati tako da, umjesto očekivanog radnog mjesta u javnoj upravi koje garantira sigurnost i redovna plate, iniciraju projekte, postanu inovatori i pokretači formiranja firmi ili dio lanca velikih kompanija.
Obrazovni sistem i studijski program trebaju biti u funkciji potreba tržišta rada i stvaranja dobrih ekonomskih rezultata.
Budućnost traži kadrove koji će biti u stanju da upravljaju svjetskim ekonomijama na globalnom nivou, kao i malim preduzećima, a to znači koncept vječitog učenja i educiranja.

(Autor je univerzitetski profesor i bivši državni poslanik)

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn