Svjetska ekonomska kriza – šta smo naučili?

Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

Svjetska kriza nastala je 2007. godine u Sjeidnjenim Američkim Državama, na američkom tržištu, velikom finansijskom krizom izazvanom problemima na tržištu hipotekarnih kredita.

Veliki broj dužnika nije bio platežno sposoban da otplaćuje svoje kreditne obaveze i američke banke koje su imale velika očekivanja u pogledu profita po osnovu plasiranih kredita našle su se pred bankrotom.

Međutim, kriza se nije zaustavila samo na tržištu hipotekarnih kredita, ona je zahvatila cjelokupno američko finansijsko tržište. I pored toga što je kriza izbila na finansijskom tržištu SAD, za veoma kratko vrijeme ona se proširila i imala utjecaj na tržištima u cijelom svijetu kao i u Bosni i Hercegovini.

Ovako brzo širenje krize na cijeli svijet pokazuje nam koliko su tržišta svijeta međusobno povezana.

Kriza na finansijskom tržištu svijeta ostat će upamćena kao dosad najteža finansijska kriza u historiji.

Kriza se u prvoj polovini 2008. godine prenijla na tržišta akcija i obveznica, čije cijene tada drastično padaju. Poslije toga zahvatila je cjelokupan bankarski sektor, što je prouzrokovalo bankrotstvo nekoliko velikih investicionih banaka krajem 2008.godine.

Država je odgovorila pomoću fiskalne injekcije kako bi spasila ugrožene banke i povratila likvdnost na tržištu hipotekarnih hartija od vrijednosti.

Posljedice krize u prvoj fazi bile su nelikvidnost, došlo je do velikog pada vrijednosti na berzama u SAD i drugim ekonomsko razvijenim zemljama. To je dalje vodilo povećanju međubankarskih kamatnih stopa, zbog smanjenog povjerenja među finansijskim institucijama.
Centralne banke razvijenih zemalja intervenirale su tako što su ubacile likvidna sredstva na tržište, da bi ublažile poremećaje na tržištima novca.

U pojedinim zemljama nacionalne vlade su dokapitalizirale neke banke da bi ojačale njihovu solventnost.

Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se ublaže posljedice globalne finansijske ekonomske krize, a što se vidi kroz nagle i česte promjene u makroekonomskim prognozama, zbog smanjenja globalne tražnje i manje raspoloživosti kredita.

Investitori su panično počeli izvlačiti svoja sredstva sa svjetskih berzi, što je uzrokovalo pad cijena na svjetskim berzama. Izvlačili su kapital s rizičnih i nesigurnih tržišta i ulagali ga u državne dužničke hartije od vrijednosti.

Odliv kapitala iz zemalja istočne Evrope učinio je ranjivim zemlje ovog regiona s visokom ino zaduženošću i visokim deficitom tekućih transakcija zbog visoke zavisnosti većine ovih zemalja od priliva stranog kapitala.
Smanjenje priliva stranog kapitala u u ove zemlje dovelo je do slabljenja njihovih valuta, te im smanjilo sposobnost servisiranja dugova i smanjenja deviznih rezervi.

Druga i treća posljedica svjetske krize su recesija i nezaposlenost.

Uzroci globalne ekonomske krize

Uzroci globalne ekonomske krize su identificirani kroz funkciju finansijskog sistema SAD-a, te uloge dolara u svjetskim finansijama. Kao i do sada u historiji, uzroci krize su špekulacije na finansijskim tržištima. One su posljedica pohlepe za što većim profitom.

Da bi ostvarili profit, špekulanti se kockaju i klade na finansijskim tržištima, očekujući da će neki vrijednosni papir (vrijednosnica-dionica ili obveznica) poskupiti, oni ga kupuju sada, pa ga prodaju kasnije kad poskupi, i tako ostvaruju zaradu. Ali ako u međuvremenu vrijednosnica pojeftini, oni će imati gubitak. SAD su dvije decenije više trošile nego što je iznosio njihov bruto domaći proizvod, a što se pokazalo kroz ogroman deficit tekućeg računa platnog bilansa.

Posljedice krize

Kriza je proizvela niz teških ekonomskih i socijalnih posljedica koje će se vremenom samo uvećavati.

• Smanjenje svjetskog bruto domaćeg proizvoda,
• Povećanje nezaposlenosti,
• Smanjenje vrijednosti svjetske trgovine i usluga,
• Bitno smanjenje direktnih stranih investicija,
• Sve teže dobivanja kredita u inostranstvu i zapadanje u dužničku krizu velikog
broja zemalja,
• Smanjenje priliva deviza po osnovu doznaka radnika zaposlenih u inostranstvu,
• Protekcionizam koji praktikuje sve veći broj zemalja,
• Sve veće gubljenja povjerenja, naročito poslije samita G-20 ,
• Kriza Svjetske trgovinske organizacije, pogotovo nakon nagovještaja najvećeg pobornika slobodne svjetske trgovine SAD.a da se mogu povući iz te organizacije.

Posljedice krize posebno su odrazile i imale negativan uticaj na velike svjetske kompanije i njihovo poslovanje. Došlo je do velikog pada profita i vlasnici kompanija bili su prinuđeni da otpuštaju svoje radnike.
Mjere za izlazak iz ekonomske krize

Da bi se zaustavila, ublažila ili barem smanjila kriza, države su donosile mjere i intervernirale na različite načine,ali uglavnom novcem poreskih obveznika. Paket pomoći posrnulim špekulantima, koji je prihvatio Američki kongres iznosio je 700 milijardi dolara, slično je bilo i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i u još nekim zemljama. Dakle, države su u spašavanje banaka intervenirale velikim novcem. Iako se radi o velikom novcu, problem nije rješen i kriza nije zaustavljena, liječene su posljedice, a ne uzroci.

Zanimljivo je napomenuti da su državne intervencije dokapitalizacijom posrnulih banaka dovele do promjene strukture vlasništva. Država na taj način „nacionalizira „privatne banke. Američka vlada, kao i vlade mnogih drugih razvijenih zemalja, djelovale su mjerama fiskalne i monetarne politike u zaustavljanju krize.

(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik Predstavničkog doma u Parlamentu BiH)