Fotografija snimljena na snijegu i hladnoći, uz stativ i sate uređivanja, završila je na jednom portalu bez potpisa autora. To iskustvo bilo je jedna od iskri iz kojih je nastala AUTENTA, kancelarija specijalizovana za pravo intelektualnog vlasništva. Njen osnivač, advokat i doktor pravnih nauka Harun Lozo, koji se i sam bavi fotografijom, za poduzetnik.ba govori o najčešćim greškama bh. firmi, zaštiti Travničkog sira i Travničkih ćevapa i o tome šta svaka kompanija mora uraditi prije izvoza.
AUTENTA pruža usluge izrade IP strategije i revizije, zaštite žigova i identiteta brenda, autorskog prava, geografskih oznaka i tradicionalnih proizvoda, te izrade ugovora, licenci i zaštite poslovnih tajni. Među njenim projektima su registracija geografskih oznaka Travnički sir i Travnički ćevapi te registracija Halal certifikata kao certifikacijskog žiga.
Kako je lično iskustvo oblikovalo ideju o AUTENTI?
Lično iskustvo nije bilo presudno, ali je bilo jedan od značajnijih faktora. Kreativan rad, bilo da je riječ o umjetničkoj fotografiji ili bilo kojem drugom autorskom djelu, iziskuje inspiraciju, opremu, učenje, vrijeme, energiju, trud i odricanje. Fotografijom se bavim iz hobija i od nje ne ostvarujem prihode, ali sam se uvjerio koliko je zloupotreba autorskih djela raširena.
Zbog jedne fotografije gazio sam po snijegu, stajao na hladnoći sa stativom, čekao pravi trenutak i rizikovao napad pasa lutalica, a zatim je satima uređivao. Nakon objave, iako su na njoj bili moji inicijali, jedan portal ju je jednostavno preuzeo za svoj članak u komercijalne svrhe, a inicijale potpuno izbrisao.
Taj osjećaj bio je iskra. Ako je toliko intenzivan u djelatnosti od koje ne zarađujem, kako je tek kreativcima i inovatorima koji žele monetizovati svoje znanje, iskustvo i vještine? Bogati smo mladim genijalcima, ali ih gubimo jer im ne stvaramo ambijent u kojem svoju genijalnost mogu pretvoriti u stabilne prihode. Dijelom zbog ličnog iskustva, a ponajviše iz želje da mladi ljudi u našoj domovini stvaraju nove vrijednosti, odlučio sam pokrenuti AUTENTU, između ostalog upravo kao njihovog partnera.
Kažete da spajate teoriju i praksu. Kako to klijent osjeti?
Problem koji klijent donese ne posmatramo samo kroz domaću praksu. Bosna i Hercegovina ima solidan pravni okvir intelektualnog vlasništva, ali nemamo tradiciju njegove primjene. Druge države, a posebno članice Evropske unije, otišle su po tom pitanju daleko.
Teorijski pristup nam omogućava da znamo kako rade poduzetnici u Evropi, kojim se mjerilima i kriterijima vode sudovi i organi uprave u EU kada odlučuju o pravima intelektualnog vlasništva i šta se od domaćih institucija traži na putu ka članstvu. Praksa u zastupanju u predmetima civilnog prava daje nam sigurnost da ćemo ta saznanja iskoristiti na najbolji način kako bismo zaštitili interese klijenta.
Zašto je prevencija u ovoj oblasti važnija od reagovanja nakon povrede?
Kada se izvrši sveobuhvatna analiza poslovanja klijenta i kreira njegov IP portfolio, on postaje nosilac prava sa jasnim naznakama kako to pravo ostvariti. Pravo intelektualnog vlasništva, a posebno njegov segment industrijskog vlasništva, zahtijeva registraciju. Registracijom se otklanja svaka dilema oko nastanka prava i oko toga ko na njega polaže pravo. Ono što preostaje je samo provedba.
Ako se stvar prepusti stihiji, poduzetnik će se pred sudom naći u situaciji da brani pravo koje nije registrovano, odnosno pravo koje u formalnom smislu još nije ni nastalo. To je moguće, ali je izuzetno teško. Takvi postupci su dugotrajni, skupi, iscrpljujući i, što je najvažnije, imaju vrlo neizvjestan ishod.
„Ako se stvar prepusti stihiji, poduzetnik će pred sudom braniti pravo koje u formalnom smislu još nije ni nastalo.“
Gdje vidite najveće propuste kada je riječ o svijesti o intelektualnom vlasništvu?
Iskreno, najveće propuste vidim u svijesti samih poduzetnika. Sudu i organima nadležnim za provedbu prava ne može se mnogo zamjeriti što ne štite vaše pravo ako vi sami niste na vrijeme poduzeli sve mjere da ono bude zaštićeno.
Naravno, nedostatak svijesti postoji i u širim krugovima, od nosilaca pravosudnih funkcija do službenika inspekcijskih organa, za koje je i Evropska komisija u svojim izvještajima utvrdila da ne raspolažu s dovoljno znanja i iskustva. Međutim, svi akteri u lancu zaštite prava bolje će upoznati ovu oblast tek kada se pred njih kontinuirano postavljaju zahtjevi da se prava u praksi zaista i štite. Zato smatram da je pogonska snaga efikasnog pravnog okvira svijest poduzetnika i njihovo nastojanje da znanje, vještine, iskustvo i prepoznatljivost na tržištu na vrijeme zaštite raspoloživim pravnim instrumentima.
Koje su najčešće greške bh. firmi u zaštiti brenda?
Definitivno najveća greška je plasiranje proizvoda ili usluga bez registracije žiga. Postoje firme koje posluju decenijama, široko su zastupljene na tržištu, čak i izvoze, a u svom portfoliju nemaju nijedan registrovan žig. U bilo kojem trenutku konkurent može registrovati sličan naziv ili logo, zbog čega se postojeći brend može morati potpuno mijenjati. To znači gubitak veze s kupcima, koji su navikli na prepoznatljiv naziv ili logo.
Druga velika greška je što domaće firme prije kreiranja brenda ne provjere da li neko već ima registrovan sličan žig za BiH. Zato se dešava da se pod određenim brendom plasiraju hiljade proizvoda koji se potom moraju povući iz prodaje jer vrijeđaju tuđi registrovani žig. Sve ove greške uspješno se otklanjaju blagovremenim provjerama i kreiranjem stabilnog i pravno održivog IP portfolija.
Radili ste na zaštiti Travničkog sira i Travničkih ćevapa. Kako izgleda taj proces i šta donosi?
Proces podrazumijeva da domaći proizvođači autohtonog proizvoda definišu minimum zahtjeva koje njegova proizvodnja mora ispuniti: karakteristike proizvoda, korištene sirovine i metodu proizvodnje. Kada su ti kriteriji definisani, svaki proizvođač koji ih zadovoljava može koristiti registrovani naziv.
Zaštita prije svega čuva domaće proizvode, jer se s vremenom u recepture redovno ubacuju elementi koji povećavaju količinu proizvodnje, ali ugrožavaju kvalitet. Proizvođači pritom izuzetno profitiraju, jer se sprječava korištenje naziva izvan granica lokalne zajednice, a strani turisti takve proizvode traže jer znaju da su cijenjeni, kvalitetni i odraz identiteta lokalne kulture.
Šta bi svaka kompanija trebala riješiti prije izlaska na strano tržište?
Dobar primjer je Lidl, koji je, prema mojoj nedavnoj analizi, u BiH registrovao čak 335 žigova za svoje proizvode i brendove, a na prodajnim policama još nema nijedan proizvod.
Prije izvoza potrebno je definisati tržište, a zatim provjeriti stanje registracija na tom tržištu. Ako je naziv, logo ili drugi znak slobodan, treba tražiti registraciju, bilo direktno u državi u koju se izvozi, bilo iz Bosne i Hercegovine putem međunarodnih sporazuma čiji smo potpisnici. Ako je znak na ciljnom tržištu već zauzet, mnogo je pametnije razmisliti o drugačijem brendu za to tržište. Upravo je to prevencija o kojoj govorimo: procijenimo da li je znak zauzet, ako nije, tražimo registraciju i tada imamo siguran put do tržišta.
U suprotnom, može se desiti ono što se u praksi i dešava: carinski organi zemlje uvoznice zaplijene robu i unište je jer je označena već registrovanim žigom. Ta šteta se nekada mjeri desetinama ili stotinama hiljada KM. Jednako je razorno kada konkurent tuži domaćeg izvoznika u državi u koju izvozi. U oba slučaja šteta je ogromna.
„Carinski organi zemlje uvoznice mogu zaplijeniti i uništiti robu. Ta šteta se nekada mjeri stotinama hiljada KM.“
Koja tri koraka bi svaki poduzetnik trebao napraviti već danas?
Prvi korak: jasno utvrditi čime sve raspolaže, da li je to brend, tajni recept, tehničko rješenje ili specifičan dizajn.
Drugi korak: provjeriti u javno dostupnim registrima postoji li već nešto slično.
Treći korak: ako ne postoji, put je slobodan. Tada bez odgode treba razmotriti mogućnosti zaštite, bilo kroz prijavu registracije, bilo kroz sistem NDA ugovora i ugovora o poslovnoj tajni.
O sagovorniku
Dr. sc. Harun Lozo je advokat i doktor pravnih nauka. Diplomirao je 2009. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 2015. i magistrirao, a doktorsku disertaciju iz oblasti prava intelektualnog vlasništva odbranio je 2026. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. Advokaturom se kontinuirano bavi od 2015. godine, a kod Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine upisan je kao zastupnik za industrijsko vlasništvo, što obuhvata registraciju patenata, žigova, industrijskog dizajna i oznaka geografskog porijekla. Autor je više članaka u domaćim i međunarodnim časopisima. Kroz svakodnevni rad s poduzetnicima nudi rješenja usklađena s praksama uspješnih biznisa iz Evropske unije.
AUTENTA je kancelarija specijalizovana za pravo intelektualnog vlasništva i poslovno pravno savjetovanje. Više informacija na autenta.ba.
